Temperatura vode nije samo pitanje komfora, već i stabilnosti kompletnog bazenskog sistema.
Danas se gotovo svaki novi bazen projektuje sa nekim vidom grejanja vode.

Otvoreni bazeni tehnički ne moraju imati grejanje vode. Ipak, praksa pokazuje da oko 80% novoizgrađenih otvorenih bazena odmah dobija sistem grejanja, dok vlasnici postojećih bazena bez grejanja sve češće naknadno ugrađuju uređaje za zagrevanje vode.
Razlog je jednostavan.
Bazen nije mala investicija, a leto je kratko.
Ako se oslonimo isključivo na Sunce, u proseku možemo očekivati oko 60 dana sa temperaturom vode 27–28°C.
Ugradnjom sistema grejanja ta statistika se drastično menja.
U proseku se može računati na oko 120 dana sa temperaturom vode od 28°C, a u povoljnim godinama i više.
Sezona tada može obuhvatiti:
To je više od 5 meseci korišćenja bazena.
Tada investicija u bazen i grejanje dobija pun smisao.
Postoje bazeni na primorju ili na lokacijama koje su celog dana izložene suncu. U takvim slučajevima nekada je potrebno čak i hlađenje vode, jer kada temperatura pređe 30°C, bez obzira na filtraciju i hemijski tretman, voda postaje nestabilna, lakše se muti i podložnija je razvoju algi.
S druge strane, bazeni u planinskim krajevima, podnožju planina ili oni koji nisu ceo dan osunčani, često leti imaju vodu na 24–25°C. Takva temperatura nije idealna za duže kupanje, opuštanje, decu i starije korisnike – pa je grejanje praktično neophodno.

Zatvoreni bazeni moraju imati projektovano i instalirano grejanje.
Najčešće imaju dva izvora grejanja bazenske vode. Razlog je jednostavan – bazeni su namenjeni radu tokom 12 meseci i korisnik mora uvek imati stabilnu temperaturu vode.
Pošto je grejanje vode jedan od najvećih mesečnih troškova, letnji i zimski period imaju potpuno različite uslove rada.
Tokom leta najisplativiji način zagrevanja je toplotna pumpa.
Često se projektuje kao „zimska“ i deklarativno može raditi do -25°C, ali u praksi najčešće radi do -10°C do -15°C.
Kada spoljašnja temperatura padne ispod 0°C, toplotna pumpa ulazi u defrost režim (odleđivanje).
Tada prestaje da greje bazensku vodu i privremeno zagreva samu sebe kako bi se odledila.
Što su temperature niže, defrost ciklusi su sve češći, a vreme za realno grejanje se smanjuje.
U tom slučaju može doći do situacije da pumpa ne uspeva da održi zadatu temperaturu vode.
Tada se aktivira sekundarni izvor grejanja, kao što su:
Ovi sistemi obezbeđuju da se temperatura bazenske vode održi stabilnom u svim uslovima.
Kada se vrši proračun potrebne snage sistema za zagrevanje, uvek se računa da bazen poseduje pokrivač. Najčešće je to letnji izo-solarni pokrivač ali može biti i automatski lamelarni pokrivač.
Bez pokrivača, toplotni gubici su višestruko veći, a potrebna snaga uređaja znatno raste.

Toplotna pumpa koristi energiju spoljnog vazduha za zagrevanje bazenske vode.
Radi po principu prenosa toplote pomoću kompresorskog sistema.
Efikasnost se izražava koeficijentom COP (Coefficient of Performance), koji najčešće iznosi 3–6.
To znači da za 1 kW utrošene električne energije sistem prenese 3–6 kW toplote u bazen.
Toplotne pumpe se dele na:
Bazenske toplotne pumpe su samostalni, gotovi sistemi namenjeni direktnom povezivanju na bazensku instalaciju.
Dovoljno je:
Toplotna pumpa samostalno održava zadatu temperaturu.
Većina modernih modela ima:
Za ugradnju bazenske toplotne pumpe nije potrebna dodatna firma za povezivanje bazena na grejanje – sistem je nezavisan i projektovan isključivo za bazen.

Izmenjivač toplote ne proizvodi toplotu, već je prenosi iz postojećeg sistema grejanja objekta.
Najčešće nisu opremljeni termostatom i upravljanjem rada kotla, kao ni merenjem temperature bazenske vode.
Ova upravljačka jedinica, koja omogućava da podesite željenu temperaturu vode, mora da se instalira nezavisno i da se planira u sinhronizaciji sa tipom i mogućnostima kotla primarnog kruga.
Termostat se u praksi rešava na više načina:
LV-POOLS ne povezuje primarni krug grejanja na izmenjivač toplote.
Kod izmenjivača toplote postoje dva odvojena kruga:
Toplota se prenosi bez mešanja voda.
Izmenjivači toplote se izrađuju od:
Kod standardnih bazena sa „slatkom“ vodom tretiranom hlorom najčešće se koristi inox izmenjivač.
Kod bazena sa slanom vodom:
Titanijumski izmenjivači dolaze u dve varijante:
Titanijum je najotporniji na koroziju u uslovima slane vode.
Izbor zavisi od tipa kotla ili sistema grejanja objekta.

LV-POOLS povezuje elektro kotao na U-PVC cevovod u mašinskoj (tehničkoj) prostoriji.
Povezivanje na elektro napajanje:
Ako se ugrađuje u toku izgradnje bazena, LV-POOLS kompletno povezuje elektro grejač na U-PVC cevovod u mašinskoj (tehničkoj) prostoriji, kao i na elektro ormar sa svim zaštitnim sklopkama, u skladu sa tehničkim listom proizvođača i svim bezbednosnim preporukama i obavezama.
Ako se ugrađuje naknadno, LV-POOLS povezuje elektro grejač na U-PVC cevovod u mašinskoj (tehničkoj) prostoriji, ali ne i na elektro napojni kabl.
Napomena: Elektro kotao mora da bude obezbeđen zaštitnim sklopkama u skladu sa tehničkim listom proizvođača i svim bezbednosnim preporukama i obavezama.